Povratak na glavnu stranicu
parsek.blog.hr

Zvonimir Freivogel

KOŠ, KOŠ, KOŠARKA



- Nabit ćemo ih sa sto komada razlike! - reče odjednom ljutito jedan glas. - Mrtvace jedne obične!!!

- Bez ljutnje i hvalisavosti, molim - upozori ga jedan autoritativni glas. - Budi makar jednom skroman, dragi nećače.

Zatreptah, oprezno otvarajući oči. Gle, gle. Ležim na rezbarenoj počivaljci, okružen nepoznatim ljudima, koji su uz to poprilično čudno odjeveni. Ako ja znam gdje sam… Od napornog razmišljanja počeo me svrbiti nos, pa pođem rukom u džep po rupčić. Ooops! Džepa nije bilo! I to ne samo džepa, nego i hlača u kojima se dotični najčešće nalazio. Umjesto toga, bio sam umotan u neku vrst plahte. Plahte? Ne, pa to je toga! A ispod nje je još i tunika! U koje li sam to stoljeće upao? No, samo redom. Najprije protrljah nos okrajkom toge, a onda se vrlo oprezno ogledah. Kako na mene očito nitko nije obraćao posebnu pažnju, mogao sam u miru istražiti novu okolicu.

Svod velike dvorane nosili su ogromni kameni stupovi, poznavatelju arhitekture odmah jasni kao jonski, pored kojih su stajale i razgovarale grupice ljudi odjevene u najrazličitije nošnje. U sredini dvorane bio je odvojen i ograđen jedan dio, pokriven parketom (!?), a sa svake strane tog prostora nalazio se po jedan - sad sam morao protrljati i oči da se uvjerim kako mi se nije samo učinilo - pravi košarkaški koš, na propisnoj visini.

Ona dvojica od maloprije nastaviše razgovor. Mlađi je bio odjeven u sjajni laki oklop s pripasanim mačem, dok se stariji, sjedobrad, umotao u nekakvu smjesu morskog zelja i školjki, a sjedio je u kadi prepunoj vode. Njima pristupi treći, gorostas gol do pojasa, ogrnut nečim što je nekoć nalikovalo lavljoj koži, ali sad je bilo izblijedjelo od duge uporabe, noseći pod rukom okovanu toljagu.

- Čuj, Arese - obrati se mlađem od dvojice - znaš li možda ti koliko je još moramo čekati na one pokojnike?

- A otkuda bih ja to morao znati? - mrko će upitani - Pitaj Posejdona! - doda, pokazujući na entuzijasta u kadici i udalji se, šutajući nogom nečiju ulupljenu brončanu kacigu.

- Što mu bi? - upita zabrinuto Heraklo - Nemoguć je od potpisivanja primirja u Vijetnamu.

- Trema, živčan je. Kako i ne bi bio, kad imamo finalnu utakmicu s onima iz Hada i Tartara, a njih još nema.

- Istina je, čovjek se u te sjene mrtvih nikad ne može pouzdati. Moramo pripaziti da nam opet ne podvale glavu Gorgone Meduze umjesto lopte, kao zadnji put.

- Siroti se Eskulap namučio kao pas dok je otkamenio Dioniza - doda Posejdon, smijući se - na sreću, onesposobili su baš njega, tako da barem jednom nije imao priliku gađati vlastiti koš. Ah, evo ga. Naravno, opet pod gasom.

Dionis se zaista približavao, ukrašen lišćem i vinovom lozom, lagano teturajući. Pridržavao ga je neki vjetropir, kojemu su lepršali i toga i plašt.

- Eole, Dionise, gdje ste se tako dugo zadržali!?

- Zalutali smo… hik… u mojem podrumu. Dobio sam… hik… novu amforu nektara, pa smo slavili… hik… pobjedu…

- Kakvu pobjedu!!! - zagrmi Heraklo - Igra još nije ni počela!!!

- Kao da je to važno… pih…

- IDE ZEUS!!! - zaori poklik iz stotinu grla - Živio najpravedniji sudac!!!

Zaista, i ja sam ugledao impozantni lik odjeven u nabranu purpurnu togu zlatnog obruba, a o bok je lupkao bambusovim štapićem na čiji je vrh bila nasađena zlatna munja. Oko vrata mu je visjela zlatna zviždaljka,

- Upravo su telefonirali iz Hada da dolaze. Bio se pokvario motor na Haronovom čamcu! - saopći on gromkim glasom.

- To smo i mislili. Oni jadnici tamo dolje u podzemlju još uvijek koriste one prastare motore brodova potonulih u drugom svjetskom ratu.

Šteta, nemaju ništa novije i moraju čekati da Amerikancima potone koji nuklearni nosač aviona da ga iskoriste - javi se Ares, koji se u međuvremenu vratio - Ako pošalju narudžbu, ja to mogu časkom srediti.

- Dosta o poslovima - reče Zeus - Spremite se za igru!

- Dolaze!!! - uzvikivali su gledatelji oduševljeno.

Pojavila se kolona ljudi (ljudi???) koji su iskreno, rečeno, izgledali pomalo mrtvački: i igrači navijači, kojih je bilo oko stotinjak. Prepoznao sam na čelu trenera momčadi, samog Hada, zatim su slijedili braća Minos i Radamant, za njima brodar Haron, za kojega su moji susjedi u gledalištu šaputali da se bavi krijumčarenjem pokojnika na gornji svijet i pritom masno zarađuje. Idući su bili Orion i Tantal, pa onda nekoliko tipičnih Grka: Agamemnon i Menelaj, Patroklo i Veliki Ajant, Ahilej, Odisej i Diomed. Na začelju se nalazio Sizif, kotrljajući svoj kamen.

- Momčadi na teren! Ugrijavanje! - zagrmi iz najbližeg zvučnika odsječan ženski glas. Naravno, Atena.

- Što mislite o njima? - zapita me neka prilično privlačna ženska osoba, nečujno se približivši mojoj počivaljci. - Nemaju šansi, zar ne?

- Pravo da vam kažem - odgovorio sam, razmišljajući trenutak - nemam veze. Nisam baš strastveni navijač košarke, tako da ne bih znao reći… Samo, s kim imam čast?

- Ja sam Afrodita. Vi ste sigurno predstavnik klasične gimnazije?

- Da, iako ne znam…

Udaljila se već kao sjenka, i mogao sam samo bez riječi gledati kako njezino lijepo tijelo uvijeno u peplon nestaje u gomili gledatelja. Nisam mogao zadržati zvižduk divljenja, koji se srećom ipak nije čuo, jer su upravo navijači obiju strana počeli isprobavati svoje instrumente za stvaranje buke. Oko mene ih se skupila cijela gomila i mogao sam ustanoviti da između njih i njihovih zemaljskih kolega i nema nekih velikih razlika.

- Mir u dvorani!!! - zagrmi opet Atena, udarajući jednom povećom munjom po sudačkom stolu.

Zeus istrči u teren, suvišni igrači se udalje, Kronos namjesti sat, zvižduk, gužva započne.

Zlatna lopta našla se u rukama igrača Olimpa koji nezadrživo krenuše u prvi napad predvođeni Apolonom. Ares i Aheloj su ga slijedili. Tantal, Minos i Radamant jurnuše u obranu, ali prekasno. Dva-nula za Olimp. Sada Ahilej i Orion pokrenuše kontranapad. Za kratki čas Apolon se nađe na podu, saplevši se o Aresovu nogu, a Stiks izjednači. Apolona zamijeni brzonogi Hermes, dostojan protivnik Ahileju. 4:2. malo zatim 6:2, onda 6:4. Diomed zamijeni ogromnog Tantala, koji je neprekidno nešto žvakao i jeo (nije čudno, par tisuća godina - uz male pauze - nije ništa jeo), Stiks opet izjednači. Bijesni Ares povede napad i u gužvi zabljesne njegov mač.

- Na sreću - reče neki gledatelj pored mene - oni su već mrtvi, pa ih ne može jako ubiti.

Zeus zazviždi, Ares dobije prvu "ličnu", a Diomeda zakrpa simpatični starčić Eskulap, koji se do sada bavio krhkim Apolonom. Patroklo utrči u igru.

- Sizifa čuvaju za kasnije - javi se opet onaj gledatelj, lupajući okovanom Heraklovom toljagom po nečijem mjedenom štitu.

Dvadeset minuta prvog dijela igre prošlo je časkom. Ares je isključen iz igre s pet "ličnih", Eskulap je potrošio pet komada Hansaplasta, rezultat je bio 62:58 za Olimp. Irida pođe po gledalištu dijeliti bombone, ambroziju i nektar u tetrapaku.

Započne drugi dio. Umjesto Apolona i Aresa ulete šepavi Hefest i pijani Dionis. Jedan od navijača Stiksa poviče, zvekećući kostima: "ŠEPONJO!", što prihvatiše i ostale lešine. Druga im strana odvrati: "CRVLJIVCI!!!"

Sizif uleti u teren, kotrljajući kamen.

- Čuvaaaj!

Šepavi Hefest nije bio dovoljno brz. Tras! Hrsk! Od Hefesta postane plosnati Hefest. Eskulap uzdišući zatraži od Zeusa neka časkom prekine igru kako bi mogli sastrugati Hefesta s parketa. Zatim se obrati jednome od navijača koji je pumpu za bicikl spojio s trubom i time neumorno trubio. Ovaj preskoči ogradu, namjesti otvor pumpe u usta Hefestu i nastavi s pumpanjem.

- Igra se nastavlja! - objavi Zeus - Sizifu jedna "lična".

Hefest se primjetno širio, Eskulapova metoda je pomagala.

- Sve je dobro kad se dobro svrši, naceri se onaj gledatelj, još jače udarajući po ostacima mjedenog štita Heraklovom toljagom.

Sizif se ustremi na Herakla, no ovaj samo postavi ruku pred sebe da se zaštiti i vrati kamen vlasniku. Pljas! Po prvi puta u povijesti (i mitologiji) bio je Sizif spljeskan vlastitim kamenom.

Eskulap opet duboko uzdahne i pošalje onog s pumpom k Sizifu. Hefest se već vratio u normalni oblik.

- Težak li je posao liječnika, čulo se kako starac mrmlja.

Već se igrala dvadeseta minuta druge polovice, rezultat je bio 98:98.

- Drž' Dionisa!!! - poviče Apolon - Opet je došao do lopte!!

I naravno, pijano se božanstvo dokopalo lopte te se nalazilo u uspješnom napadu, nažalost na krivu stranu, tj. vlastitu. Razumljivo, Dionis je imao pri tome potpunu podršku protivničke ekipe koja je ometala njegove suigrače da mu objasne grešku. Opće urlanje u gledalištu. Opći metež na terenu.

- Zaustavite ga! Uzmite mu loptu!!!

Hermes to na brzinu obavi, poleti oko igrališta dok su mu krilca i ostali spojleri veselo lepršali, pa ubaci loptu u koš protivnika. U pravi čas! Zeus zazviždi, utakmica završi. 100:98 za Olimp.

Nije fer! derao se i dalje onaj neugodni kostur udarajući se po lubanji u ritmu kastanjeta, ali ga više nitko nije ni čuo, ni slušao. Pobjednička vika navijača Olimpa nadjačala je sve ostalo.

Afrodita mi se približi, ni ne pogledajući svojega ubogog šepavog muža:

- Jeste li vidjeli? Nisam li rekla da će naši pobijediti!

- Naravno, imate pravo, odvratih - Čak je i laicima jasno da Hadovci nemaju šanse protiv Olimpljana. Još kad im i vi dajete moralnu podršku…

- Zaista? - zapita ona zagrlivši me.

Izgleda da će mi ovdašnji boravak biti itekako zanimljiv. Još se samo ne smijem probuditi…



forum
www.sfera.hr