SFera
PARSEK
  Parsek br. 71
  Parsek br. 72
ZA MLADE PISCE

PRIRUČNIK ZA PISANJE ZNANSTVENE FANTASTIKE
(II. dio)

piše: Boris Švel

Teškoća s pisanjem znanstvene fantastike - posebice hard SF-a - je u tome što autor treba ispoštovati i generalne zahtjeve suvisle (da ne kažem dobre) književnosti, kao i konstruirati uvjerljivi movens fabule. Primjerice, Mjesec izbačen iz orbite snažnom eksplozijom koji onda samostalno piči svemirom kako mu se svidi nije dobar pokretač priče: detonacija koja bi Zemljin satelit izbacila iz orbite bi ga usput i raznijela… Osobno nisam radio proračun kojim bih potkrijepio ovu tezu, ali drugi jesu. Čini mi se kako su dobro računali.

Temelj SF-a bi dakle bila neka zamisao, bilo iz prirodnih, tehničkih ili društvenih znanosti, čije implikacije pokreću priču, već kako to autor razradi. No, ovo načelo izaziva nesuglasice već od početaka žanra. Naime, komentirajući rad H. G. Wellsa, Jules Verne je uskliknuo: "Ali, on izmišlja!" Kao što znamo, Verne je uzimao suvremenu tehnologiju, više ili manje ju je "dorađivao", pa je priča mogla poteći. Tako smo dobili topove koji ispaljuju putnike na Mjesec, podmornicu s pogonom neovisnim od zraka, put oko svijeta u fantastičnih osamdeset dana… Za dobru mjeru, Verne je svoje romane napučio uvjerljivim likovima, prepoznatljivih vrlina i mana, s kojima i danas možemo simpatizirati. Wells pak otišao korak dalje, po cijenu "izmišljanja". Počesto se tvrdi kako je on izumio većinu tema SF-a: invaziju Marsovaca, put kroz vrijeme, modifikacije živih bića… Štoviše, njegov SF su čiste ideje, kojima je podređeno sve drugo, uključujući likove.

Dobro izmišljavanje zbilja jest u temeljima znanstvene fantastike, podložno ograničenjima koje - kako je to rekao John Campbell - ne muče autore fantasyja, jer potonji imaju punu slobodu ubaciti ("izmisliti") štogod im se svidi. Uistinu, ovaj Priručnik je i nastao radi koherentnosti razrade priča i to izbjegavanjem tipičnih pogrešaka u koje upadaju autori.

LUDI ZNANSTVENIK, SISATA PLAVUŠA

Zlouporaba klišeiziranih likova većinom nastalih još dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća u američkom pulp SF-u. Uključuje neustrašive zvjezdane kapetane, priglupe generale svemirskih marinaca, starmalu genijalku od dvanaest godina koja pilotira do Malog Magellanovog oblaka itd. Uz malo truda i sreće, hrvatski SF može razviti vlastite klišeje. Predlažem svemirskog Dudeka, ukazivanje pokojnog imperatora Alxdragona XLV. na zapuštenoj svemirskoj stanici, fine galaktičke djevojke, blagajnicu koja hoće na Alfu Centauri i tome slično.

A KAKO TO RADI?

Potanko opisivanje neke spravice. Anglosasi takve spravice zovu gadget, a Bosanci hepek. Spravica postane središnji dio minijature, priče, novele ili romana. Što je autor tehnički nepismeniji, opis je detaljniji.

OTKRIVANJE TOPLE VODE

Prežvakavanje ideje, radnje, likova itd. za koje su se dodjeljivale SF nagrade oko 1957. godine. Uključuje galaktičke imperije ili federacije, postapokaliptično low-tech društvo koje se bori s mutantima, lude znanstvenike i sisate plavuše (v.), totalitarnu hedonističku državu, ključni ratni izum što ga je izradio pacifist itd. Karakteristično za mainstream autore koji rade izlet u znanstvenu fantastiku, a da se prethodno nisu upoznali sa žanrom (sve je to ionako smeće).

AUTOR U PENZIJI

Pisanje dobrog SF-a, vrlo modernog za 1968. ili 1971. godinu, početkom 21. stoljeća. Osobito kod zrelih ljudi ili penzionera koji se konačno odlučuju napisati ono što su željeli objaviti još onda kad su bili studenti. Ne miješati s Otkrivanjem tople vode (v.).

DRVENI DIJALOG

"Oh", reče ona.

"Znaš, moja ljubav prema tebi je neizmjerna, no ja stremim granicama bezgraničnog svemira. Zato moram poći na ekspediciju na Proximu Centauri", reče on.

"Shvaćam tvoju želju. I kad pođeš, ja ću te čekati," reče tužno ona.

"Radije bih ostao na molekularnom mikroinstitutu Ujedinjenih naroda", reče sjetno on.

"Tamo smo se upoznali. Pomogao si mi s disertacijom", reče ona s toplinom u očima.

"Često mislim na te dane", reče on s uzdahom

"I ja", reče ona.

"No, ti znaš da je na svijetu stalna samo promjena", reče on odlučnije.

"Gledajući zvijezde, ponekad se osjećam čudno. Ne znam što je to", reče ona

"Čežnja za prostranstvima", reče on.

"Hoćeš li se vrati kako bismo mogli temeljem pravomoćnog Rješenja Područnog ureda UN-a za Zagreb, Klasa: UP/I-958-13/17-01/2922, Urudžbeni broj: 438-17-02/07-2217-23 od 10. rujna 2217. godine začeti dijete", upita ona.

"Hoću, ljubavi. Imat će tvoje oči.", reče on, istodobno čvrsto i nježno.

"Volim te", reče ona

"Ljubim te", reče on.

PARTIJSKI REFERAT

Podulji ulomak ili dijalog koji zvuči kao izvadak iz referata s 14. svesovjetskog kongresa SKP(b). U potonjem slučaju ujedno podvrsta Drvenog dijaloga (v.). Posebno zgodno kad treba objasniti A kako to radi? (v.) ili pak kao manifestacija Plimaškog sindroma (v.).

PRITISNI RESET

Postupak kojim se likovi, odnosno radnja vraćaju u na početak, po mogućnosti u tzv. objektivnu stvarnost. U tipičnom slučaju protagonist je zapravo sanjao cijelu radnju ili tome slično.

DEUS EX MACHINA

Autor toliko zapetlja radnju, a sve u svrhu dobre atmosfere ili slojevite karakterizacije, da više ne zna kako bi je okončao. Uobičajeno je višak likova maštovito pobiti, a u krajnjoj nuždi još i pritisnuti reset (v.).

SVETI JURA KOLJE ZMAJA

Autor marljivo piše, piše i piše, no bez čvrste koncepcije. Priča naraste, postane živuća, izmakne kontroli i napadne svojeg tvorca. Autor uzme mač i zatuče je. U ekstremnim slučajevima obriše je s hard diska te isprazni Recycle bin. Tako je umrlo puno potencijalno dobrih priča.

DON KIHOT KOLJE SOMA

Prema statui kraj zagrebačkih Kamenitih vrata. Isto što i Sveti Jura kolje zmaja (v.).

NO LOGO

Natrpavanje priče markama, logotipima, tvrtkama i ostalim oznakama raznih firmi. Osobito često u cyberpunku. Poželjno ubaciti i nekoliko jumbo LCD-ova na kojima Japanke reklamiraju Coca-colu.

MA, ZNATE ŠTO HOĆU REĆI

Autor pokazuje kako suvereno vlada nekom granom ljudskog znanja, pa ne može odoljeti da a da u priču ne ubaci komade navarskih madrigala iz razdoblja oko 1560. godine, osnovni statički proračun Katedrale sv. Petra u Rimu, potanki opis buraga pincgauerskog goveda, kritiku vladavine Matijaša Korvina uz osvrt na jedanaestu Feuerbachovu tezu, a u fusnoti je kratki program pisan u Fortranu 77. Ponekad degenerira u Partijski referat (v.) ili Meni je smiješno (v.). Publika koluta očima.