Povratak na glavnu stranicu
parsek.blog.hr




Borivoj Jurković (1928. - 2006.)

Piše: Hrvoje Prćić



Dok sumrak lagano pada u predvečerje travnja ili svibnja, nisko na jugozapadu može se vidjeti plavobijela zvijezda. Njezino je ime Sirius i to je najsjajnija zvijezda na našem noćnom nebu. Tako je glasila i promidžbena poruka za prvi znanstvenofantastični časopis na ovim prostorima: "Sirius, najsjajnija zvijezda na nebu znanstvene fantastike", a najsjajnija zvijezda toga izdanja bio je Boro Jurković, prvi glavni urednik i utemeljitelj toga legendarnog časopisa. Nažalost, njegova je životna zvijezda ugasnula u nedjelju 4. lipnja 2006. godine.

Dobro se sjećam uzbuđenja tijekom lipnja 1976. kad je najavljen izlazak prvog znanstvenofantastičnog časopisa u tadašnjoj Jugoslaviji. Bio sam siromašni student zaljubljen u ZF, na polici su mi stajali "Kosmoplovi", "Planete", "Apola", izrezani i uvezani romani iz "Politike", "Galaksije", izrezani ZF-stripovi iz "Plavog vjesnika" i "Zabavnika"... ali u svima je znanstvena fantastika bila tek dodatak, a najavljivani "Sirius" trebao je biti biblioteka znanstvenofantastičnih priča. I to u vrijeme kad službena kritika, i što je još gore, službena politika, baš nisu ljubili taj pretežito angloamerički proizvod. Pa tko se onda usudio stati na čelo takvu projektu?

Jurković, Stanka, Borivoj rođen je u Sarajevu 25. ožujka 1928. godine. U tome gradu završava gimnaziju 1947. godine, a na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu apsolvira 1952. Od listopada te godine kao tehnički urednik radi u "Zagrebačkom tjedniku", pa u listu "Radio Zagreb. Potom je grafički urednik tadašnjeg "Globusa" pa "Narodnog lista". Novinarski se neprestano razvija i dokazuje surađujući u brojnim izdanjima kuće Vjesnik, te postaje urednik inozemnih priloga, pa zamjenik, pa v.d. glavnog urednika, a od lipnja 1973. dolazi na čelo u RJ Zabavne edicije gdje osniva redakciju Romani i stripovi kojoj je glavni urednik do listopada 1984. Nakon toga postaje glavni urednik "Kviza". Ni nakon umirovljenja 1992. ne prestaje s radom, stalno je aktivan, piše, prevodi, uređuje.

Boru sam upoznao u drugoj polovici sedamdesetih kad sam donio neke svoje tekstove za "Sirius" i došao se raspitati mogu li prevesti neke priče. Od tada do danas trajalo je naše prijateljstvo. Bio je izuzetno obrazovan čovjek, pravi erudit, i s njime se moglo ugodno pričati o svačemu. Prevodio je sa šest jezika, a bijaše i vrstan znalac hrvatskog. Nikad nije podizao glas, razgovarao je mirno, čak i kad se radilo o nesuglasicama. Bio je vrlo dobar prijatelj, nesebičan, uvijek spreman pomoći i posavjetovati. A vrsno je plivao i u vodama Vjesnikove novinarske kamarile, odlično procjenjujući koje poteze valja povući, a koje ne. U novinarskom je zanatu prošao sve stupnjeve i zato je i mogao pokrenuti časopis poput "Siriusa", na što mnogi nisu gledali blagonaklono. No, stari je majstor osjetio da je došao pravi trenutak, da postoji tržište i tako smo srpnja 1976. dobili prvi znanstvenofantastični časopis koji je uređivao do 108. broja (lipanj 1985.). Povijesnih činjenica radi, navest ću da je Boro Jurković povukao još jedan hrabar i vidovit potez - pokrenuo je i časopis "Erotika", koji će poslije, pod Milivojem Pašičekom, njegovim nasljednikom na čelu Romana i stripova, postati najnakladniji časopis svih vremena na ovim prostorima.

Zabluda je da Borivoj Jurković nije ništa znao o znanstvenoj fantastici kad je pokretao "Sirius". Nije bio fanovski poznavatelj niti ekspert poput nekih zaljubljenika u žanr iz toga vremena, ali je, onako široko načitan, itekako već bio upoznao opuse najpoznatijih svjetskih autora ZF-a. Sjećam se kako sam zinuo ugledavši policu s tristotinjak knjiga na engleskome i stotinjak na drugim jezicima, sve ZF-naslova, koja je resila ormar u njegovu uredu. Njegova koncepcija "Siriusa" kao visokoprofesionalnog časopisa nije bila angloamerička, uvrštavao je priče i s drugih jezika, stimulirao i domaće autore (prva zbirka domaće ZF nedvojbeno je posebno izdanje "YU Sirius" 1978.), nastojao da časopis bude raznovrstan i otvoren, prijemčiv i širokoj publici, što je možda i dovelo do toga da suradnja sa SFerom u uredničkoj domeni ohladni. No, suradnja s etabliranim sferašima - Krsto Mažuranić, Boris Marini, Darije Đokić, moja malenkost i drugi i dalje je bila na visokoj razini. Naročito se trudio potaknuti domaće pisce. Silno se razveselio čuvši da se pokreće Sferina nagrada za najbolja domaća ostvarenja. Kod prve dodjele njegov je favorit bila Partenogeneza Tatjane Vranić i ožalostilo ga je što nije nagrađena. Sve u svemu, "Sirius" je bio čedo Bore Jurkovića i on ga je formirao i vodio na najbolji mogući način u tome vremenu, što potvrđuju i naklade od oko 40.000 primjeraka u prvim godinama, pozornost i u međunarodnim vodama koja je rezultirala nagradama u Stresi (1980.) i Brightonu (1984.) za najbolji europski časopis za znanstvenu fantastiku, te nagradom Europskog ZF udruženja (1986.). Društvo Sfera nagradilo ga je 1986. poveljom za zasluge u razvoju žanra, iako bi mnogo primjerenija bila nagrada za životno djelo jer je Jurkovićev "Sirius" (koji je također poveljom nagrađen 1983.) otvorio nove vidike u hrvatskoj književnosti, obrazovao i stvorio mnoge danas poznate pisce u domeni žanra, te odgojio brojne generacije ljubitelja ZF-a (dodajmo i redovito uvrštavanje ZF-priča u "RS-Magazin" i druga izdanja "Romana i stripova"), što je Bori u nekim krugovima donijelo nadimak "hrvatski Hugo Gernsback".

Borivoj Jurković bijaše čovjek raznovrsnih interesa. Uz grafički rad na početku karijere i potom urednički, prevodio je vrlo mnogo (u "Siriusu" s engleskog i slovenskog) kako beletristiku, tako i druge publicističke radove, pisao je dokumentarne članke, zanimali su ga povijest, politika, popularna znanost, književnost, strip, iza njega su stotine enigmatskih radova, te isto toliko pripovjedaka različitih žanrova koje je objavljivao mahom u izdanjima kuće Vjesnik, ali i u drugim publikacijama i tiskovinama, ponekad rabeći pseudonime, poput slikovitog Pineas Runner. Za svoj žurnalističko-publicistički rad odlikovan je Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom 1978. godine, a 2005. uvršten je u "Hrvatski biografski leksikon", no skroman, kakav je uvijek bio, nikad se nije hvalio priznanjima i pohvalama. Bio je radoholičar koji je uživao u svome radu.

S Borom sam se posljednji put čuo desetak dana prije njegove smrti. Iako zdravlja narušena bolešću koja ga je dugo morila, i dalje je stalno nešto radio, a u glasu su mu, kao i prije tridesetak godina kad smo se upoznali, zvučali veselost i vedrina i zanimanje za sve što ga okružuje.

Boro Jurković je na vječnom počinku u sjenama Mirogoja i u vječnom sjećanju ljubitelja znanstvene fantastika u Hrvatskoj i cijeloj ovoj regiji, pa kad vam u sumrak pogled padne na najsjajniju zvijezdu na nebu, mahnite Bori tamo negdje na zvjezdanim Elizejskim poljanama.









forum
www.sfera.hr